Film „Radnička klasa ide u pakao“ premijerno je prikazan na 17. Subversive Film Festivalu u Zagrebu, gde je osvojio nagradu Wild Dreamer „Dragan Rubeša“ za najbolji igrani film. Festival je postavljen pod temom „Živeti bez kapitalizma“ i prikazao je filmove poznatih autora poput Ališe Rohvaher, Bertranda Bonela i Ali Ahmadžadeha. Ovogodišnje izdanje festivala ugostit će Anđelu Dejvis, poznatu predstavnicu Crnog makrsizma. Festival je ranije bio domaćin poznatim imenima kao što su Oliver Stoun, Slavoj Žižek i Aleksis Cipras.
Film „Radnička klasa ide u pakao“ govori o borbi za socijalnu pravdu koju vode radnici suočeni s gubitkom posla, zatvaranjem fabrika i korumpiranom privatizacijom. U žiriju koji je odabrao film za nagradu istaknuto je da se on pridružuje dugoj istoriji borbe za prava radnika na način koji se bavi nesvetim moćima sadašnjosti u obliku satanističkih rituala. Film je nagrađen i na Maia International Film festivalu u Portugaliji.
„Radnička klasa ide u pakao“ premijerno je prikazana na festivalu u Torontu prošle godine, a nakon toga je prikazana na festivalima širom sveta, kao što su Talin, Geteborg, Sofija i Visbaden. Na beogradskom FEST-u film je osvojio tri nagrade, uključujući i nagradu za najbolju režiju.
Film tematizira važne društvene probleme i pokušava podići svijest o položaju radničke klase u suvremenom kapitalističkom društvu. Kroz apsurdnu priču o sukobu radnika s korporativnim silama i političkim sistemima, film postavlja pitanja o socijalnoj pravdi, ekonomskoj nejednakosti i ljudskim pravima. Sa snažnim ansamblom glumaca i izražajnom filmskom estetikom, „Radnička klasa ide u pakao“ privlači pažnju gledatelja i postavlja ih pred ogledalo vlastitih društvenih uvjerenja i vrijednosti.
U današnjem svijetu gdje su radnička prava često ugrožena, a kapitalistički sustav favorizira bogate i moćne, film poput „Radnička klasa ide u pakao“ postaje važan podsjetnik na nužnost borbe za pravdu i jednakost. Kroz umjetnički izražajnu formu filmskog narativa, autor filma uspijeva prenijeti snažnu poruku o važnosti solidarnosti, zajedništva i otpora prema nepravdi. Film postavlja pitanje o tome koliko smo spremni žrtvovati za svoja uvjerenja i prava te nas potiče na promišljanje o vlastitim vrijednostima i odgovornosti prema društvu u kojem živimo.
Kroz izvanredne performanse glumaca, duboko emotivnu priču i provokativne kulturne referencije, film „Radnička klasa ide u pakao“ postaje potresno iskustvo koje nas prisiljava na razmišljanje o društvenim i političkim pitanjima. Kroz snažan vizualni jezik i emotivnu priču, film nas suočava s moralnim dilemama i pitanjima koja nas prisiljavaju na dublje promišljanje o svijetu u kojem živimo. Njegova poruka o potrebi za solidarnošću, jednakosti i poštovanjem ljudskih prava postaje važan podsjetnik na vrijednosti na kojima bi trebala počivati suvremena društva.
U konačnici, film „Radnička klasa ide u pakao“ predstavlja snažnu i provokativnu priču o borbi za pravdu, solidarnost i ljudska prava. Kroz jedinstveni filmski izričaj i originalnu priču, film nas potiče na razmišljanje o važnosti aktivnog sudjelovanja u borbi za pravednije i humanije društvo. Kroz svoju subverzivnu priču o radničkoj borbi, film postavlja pitanja o našoj odgovornosti prema drugima, solidarnosti među različitim društvenim grupama te o nužnosti zajedničke borbe protiv nepravde i eksploatacije.
