„Izgubljeni evropski princ“ Kaspar Hauzer intrigirao je javnost u 19. stoljeću, a njegova tajanstvena priča i danas budi interes mnogih. Hauzer, divlje dijete koje je jednog dana iznenada se pojavilo u gradu N, ostavilo je neizbrisiv trag u evropskoj istoriji. Iako se i danas ne zna njegova prava priča, analiza DNK s krvave košulje otkrila je nekoliko zanimljivih detalja.
Vernera Herzoga film „Enigma Kaspara Hauzera“ iz 1974. godine bavi se ovom misterioznom pričom i analizira život ovog izgubljenog djeteta. Hauzer je bio fascinacija evropske aristokratije nakon što se pojavio s pričom o tamnici u kojoj je držan od rođenja. Njegova nesposobnost da govori, ali sposobnost da napiše svoje ime i izgovori jednu frazu, ostavila je mnoge u čudu.
Brzo su se počele širiti glasine o njegovom porijeklu, a popularna teorija sugerira da je bio sin velikog vojvode Karla, vladara Badena. Navodno je Hauzer bio zamijenjen mrtvom bebom, što je osiguralo prijesto Ludvigovom sinu. Međutim, analiza DNK je pokazala da to nije tačno, teorija o „izgubljenom princu“ je pala u vodu.
Genetičari su analizirali DNK Hauzera i potomaka dinastije Ceringen te utvrdili da nema genetičke veze između njih. Iako njegova smrt i dalje ostaje obavijena misterijom, barem sada znamo ko on nije. Kaspar Hauzer, iako je ostavio neizbrisiv trag u evropskoj istoriji, još uvijek predstavlja enigmu koja intrigira mnoge i nudi prostor za brojne teorije zavjere.
Ova nova saznanja otvaraju nova pitanja i mogućnosti za istraživanje, ali i podgrijavaju interes za Kasparovu priču i njegov tajanstveni život. Nasljednici dinastije Ceringen su izbačeni iz priče, a nova poglavlja u priči o Kasparu Hauzeru će sigurno privući pažnju javnosti. Njegova priča ostaje disanje miomirisa u evropskoj istoriji, a analiza DNK je samo dodatno obogatila ovu intrigantnu priču.
Forenzičari raskrinkali dva vijeka staru teoriju zavjere
