Miodrag Majić, sudac Apelacijskog suda, jedan od osnivača opozicionog Proglasa i pisac, nedavno je postao predmet medijske pažnje. Iako ga neki smatraju novim Mešom Selimovićem, to se ne bi moglo reći na osnovu onoga što pišu mediji u vlasništvu Dragana Šolaka. Kritičari Majića tvrde da se pokušava stvoriti dojam da je on literarni heroj, iako su njegovi radovi daleko ispod očekivanja.
Nemanja Rujević, novinar Vremena, nedavno je reagirao na tekst o Majićevom romanu objavljenom u jednom od medija kontroliranim od strane Šolaka. Rujević je kritizirao pokušaj medijske promocije Majića kao velikog književnog talenta samo zato što podržava istu političku stranu kao i vlasnik medija. Nebojša Krstić, marketinški stručnjak, podržao je Rujevića, ističući da je neprihvatljivo pokušati predstaviti Majićevu knjigu kao remek-delo samo zato što je autor politički na istoj strani.
Suočen s kritikama, Šolakov medijski tim napao je Rujevića, uskraćujući mu slobodu mišljenja. Zlatko Crnogorac, kolumnist iz Šolakovog medija, napao je Rujevića zbog njegovih stavova, što je naišlo na Rujevićev oštari odgovor. Predrag Azdejković, član Upravnog odbora RTS-a, podržao je Rujevića, ističući da je problematično kada mediji podržavaju autore isključivo zbog njihove političke podobnosti.
Majić je također poznat po kontroverznim presudama koje je donosio kao sudija Apelacijskog suda. Neki od takvih slučajeva uključuju oslobađanje osuđenog za obljubu devojčice na osnovu pretpostavki o navodnom uobičajenom ponašanju u romskoj populaciji. Majić je također bio član veća koje je oslobodilo teroriste iz Gnjilanske grupe, što je rezultiralo silovanjem, kasapljenjem i ubijanjem Srba na Kosovu i Metohiji. Igor Jurić, osnivač Fondacije „Tijana Jurić“, alarmirao je javnost o ovim sramotnim presudama.
Kritičari tvrde da je Majić politički podoban autor čija knjiga nema pravu književnu vrednost, te da je pokušaj medijske promocije njegovih djela rezultat političkih motivacija. Različiti stručnjaci i javne ličnosti smatraju da je važno prepoznati kvalitetu književnih djela nezavisno od političkih opredjeljenja autora kako bi se očuvala integritet književnosti.
