Na suđenju kuvaru Radomiru Rokniću, poznatom kao Rajko, za ubojstvo pripadnika vojne policije Republike Srpske Krajine Đura Krivokuće i Jovana Novakovića 4. kolovoza 1995. godine u vojarni u Topuskom danas je u Višem sudu u Beogradu svjedočio Željko Žiža, koji je tada bio pripadnik vojne policije u vojarni.
On je ispričao da je tog jutra bio u spavaonici, da je unutra bio i kuvar Rajko, kada je Đuro ušao.
– Ne znam kakav su oni problem imali ranije, ali posvađali su se i osobno sam vidio kada je Đuro udario Rajka šamar, a kada je Rajko krenuo prema vratima, Đuro ga je šutnuo i nogom otpozadi – rekao je Žiža, navodeći da su ti udarci bili „dosta jaki“.
Također je ispričao da je Đuro vrijeđao Rajka, a da ga je Rajko pitao „zašto me vrijeđaš“, te da tada nitko nije reagirao da smiri sukob, iako se ne sjeća da li je još netko bio u spavaonici. Žiža je rekao da je nakon 10, 15 minuta otišao iz vojarne prema benzinskoj postaji, udaljio se oko 50 metara i tada je čuo pucnjavu.
– Vidio sam Đuru na trotoaru ispred zgrade, kako drži pištolj u ruci. Sat vremena kasnije su mi javili da je ubijen. Pozvali su me preko vojnog telefona i rekli „Rajko je ubio Đuru“. Kada sam došao, on je bio pokriven bijelom plahtom. Pitao sam, „gdje je Rajko“, a netko mi je rekao da je pobjegao. Tada su mi rekli da je i Jovo Novaković poginuo i svi su govorili da je poginuo od rikošeta. Sjećam se da su mnogi ljudi tada u vojarni potpisivali za Rajka da nije kriv – ispričao je Željko Žiža.
On je također rekao da su Rajko i Jovan bili dobri s svima, ljudi na svom mjestu, dok je Đuro bio malo agresivan, voleo se svađati i raspravljati i uvijek biti u pravu.
Na pitanja, svjedok je detaljnije objasnio da su on i Đuro izašli iz spavaonice zajedno nakon njihove svađe i da je Đuro tada držao pištolj u ruci, ali nije znao u kojem je smjeru bio okrenut.
– Jovana Novakovića sam vidio da sjedi na klupi uz zid. Udaljio sam se oko 60, 70 metara i čuo pucnjavu, okrenuo se i vidio da Đuro drži pištolj u ruci, malo odmaknut od tijela, ali nije bio podignut, te je potom pao. Rajka nisam vidio. Zatim sam pobjegao – rekao je Žiža.
Na pitanje suca kako je mogao otići nakon što je sve to vidio, svjedok Žiža je rekao da je morao ići na punkt.
– Nisam htio se vratiti jer netko puca, pa da stradam. Kada sam vidio Đuru da pada, sakrio sam se iza kamiona dva, tri minute, a zatim, nakon što je sve završeno, otišao kamionom na punkt na glavnoj cesti u Topuskom – ispričao je što je radio tada.
Na pitanja rekao je da je punkt bio udaljen 3 kilometra od vojarne i da je tamo stigao za oko 5 minuta, te da su na punktu bila dva civilna i jedan vojni policajac i da im nije rekao što se dogodilo od straha. Advokat Nikola Nikodinović imao je primjedbu na njegovo svjedočenje da je ciljano oslobođenje Roknića od odgovornosti.
– Svjedok je o nekim činjenicama svjedočio s velikom sigurnošću, a o nekima ne. Praktički je priznao da je počinio kazneno djelo nepružanje pomoći i dezertirao je, jer je pobjegao, a nije znao tko je pucao, možda je bio neprijatelj iz grmlja – kazao je punomoćnik Nikodinović, navodeći da je moralni integritet svjedoka upitan i da mu se ne može vjerovati.
Na suđenju je saslušan i vještak psihijatar Svetislav Mišković, koji je u nalazu i mišljenju utvrdio da je Roknić tada bio pod utjecajem straha visokog intenziteta…
The rest of the 700 words article was not provided.
