Advokat Nebojša Milosavljević tvrdi da je smrt Stanimira Brajkovića u zatvoru jasan primer propusta našeg penalnog sistema. On ističe da je neophodno duboko razmisliti o društvu u kojem živimo, posebno kada osobe osuđene na kratke kazne završe tragično kao što je bio slučaj sa Brajkovićem. Milosavljević smatra da zatvori nisu ispunili svoju svrhu resocijalizacije osuđenika, već su postali mesta gde se usavršava kriminal.
On također ističe da država nije pokazala dovoljno brige kada je reč o modernizaciji kazamata, već je potrebno da se uloži dodatni napor u edukaciju i praćenje resocijalizacije osoba koje su osuđene. Milosavljević naglašava važnost selekcije osuđenika prema težini krivičnog dela i psihičkom stanju, što je očigledno zatajilo u slučaju Brajkovića. Dodatni paradoks je visina novčane kazne koju on nije mogao da plati, čime je dospeo u zatvor.
Advokat posebno ističe važnost stručnih timova u zavodima koji bi trebali da prepoznaju potencijalne probleme i reaguju adekvatno. U ovom slučaju, lekar koji je pregledao Brajkovića i nije prepoznao ozbiljnost povreda također je zatajio svoju ulogu. Milosavljević naglašava da država mora da preuzme odgovornost za ovakve propuste i adekvatno kazni odgovorne osobe, počevši od upravnika zatvora pa do zdravstvenog osoblja.
U završnici, advokat ističe da je potrebno ozbiljno preispitati funkcionisanje našeg penalnog sistema i preduzeti korake ka njegovom poboljšanju. Samo na taj način možemo sprečiti slične tragične slučajeve i omogućiti resocijalizaciju osuđenika kako bi postali korisni članovi društva.
