Paljenje strnjike na njivama tokom jeseni odmah nakon žetvenih radova u poljima, praksa je sa kojom se nastavlja svake godine i pored svih apela da se to ne radi. Razloga za to je mnogo – prema rečima stručnjaka taj postupak može da ima dalekosežne posledice kako po ljude, tako i po zemljište koje se na taj način tretira. Zastrašujuće slike pre dva dana obišle su društvene mreže – čitava polja i to duž autoputa gore, scene kao požari posle raketiranja! Kako smo pisali, praksa uzima maha svake jeseni, a naročito je opasno kada gore njive duž autoputa. Vozači tako uleću u gust oblak dima, a ranijih godina dešavale su se i saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodima upravo iz ovih razloga. Međutim, iako poljoprivrednici pale strnjiku misleći da je to dobro za njihovo zemljište, to uopšte nije istina.
Pedolog Jovica Vasin, rukovodilac Laboratorije za zemljište i agroekologiju novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo rekao je ranije za Blic da se paljenjem biljnih ostataka na njivama nanosi višestruka šteta. Paljenje strništa nema nijednu korisnu svrhu i samo ide na štetu poljoprivrednim proizvođačima. Na taj način se uništavaju mikroorganizmi u zemljištu, nekada i do dubine od 10 centimetara, što znatno može da utiče na prinos.
Dodaje i da paljenje useva dovodi do smanjenja sadržaja humusa u zemljištu i do narušavanja njegove strukture što, kako kaže, dugoročno može da utiče na prinos i kvalitet njiva. Neki zemljoradnici ovaj čin pravdaju „vremenskim špicom“, odnosno nedostatkom vremena da pripreme njivu za setvu što jednostavno nije tačno i ne može biti nikakvo opravdanje. Žetvene ostatke treba usitniti i zaorati, pa na taj način poboljšati kvalitet zemljišta i poboljšati prinos, a ne zapaliti i na taj način ugroziti svoju, ali i tuđu njivu.
Po preporuci savetodavaca za povrtarstvo i ratarstvo iz Poljoprivredne savetodavne stručne službe, poljoprivrednim proizvođačima se preporučuje da ukoliko to nisu učinili na svojim parcelama izvrše ljuštenje strnjišta na 10 do 15 centimetara. Prilikom ljuštenja strnjišta ukoliko su prisutne velike količine žetvenih ostataka na parcelama trebalo bi uneti od 7 do 8 kilograma azota. Osim što se zemljište obogaćuje humusom, žetveni ostaci imaju značajne količine mineralne materije pa se zaoravanjem u zemljište delimično vraćaju i hranjiva izneta prinosom.
Ukoliko postoje adekvatni uslovi može se obaviti i oranje na punu dubinu uz unošenje organskih i mineralnih đubriva za naredni usev. Nakon toga neophodno je zatvoriti brazdu, drljačom ili setvospremačem kako bi se zemljište poravnalo i sprečio gubitak vlage. U poslednjih nekoliko godina u Srbiji su se pojavile bioenergane koje otkupljuju od zemljoradnika biljne ostatke sa njiva i od njih proizvode pelet. Međutim, kako za „Blic“ tvrdi Jovica Vasin, to može da se radi samo pod nadzorom stručnjaka za zemljište.
Pored toga što se paljenje njiva može tretirati kao krivično delo kazne su ogromne. Nadležni upozoravaju da nepoštovanje zakonskih mera zaštite od požara povlači prekršajnu odgovornost, za koju su propisane visoke novčane kazne.
