Slavko Milanović, čovjek koji je preživio pakao Jasenovca, gostovao je u podcastu „Novosti – Nije samo naslov“ koji vodi Bojana Jančić. Potresna priča o šestogodišnjem dečaku koji sa porodicom završava u Jasenovcu počinje početkom aprilskog rata i slomom vojske Kraljevine Jugoslavije. Rođen 1936. godine, u siromašnoj seljačkoj porodici, Slavko je početak rata dočekao sa majkom i mlađom sestrom. Otac je bio u kraljevskoj vojsci, prvo u Dubrovniku, a potom u Kotoru gdje je dočekao kapitulaciju. Zajedno sa drugima iz tog kraja otac je krenuo kući, dok su neki iz Srbije i Crne Gore otišli u četnike. Stigli su vozom do Slavonskog Broda, gdje su svi zarobljeni od Nemaca i upućeni u logore u Njemačku.
Slavko Milanović je ispričao svoju životnu priču kako je kao dijete stigao u Jasenovac, zajedno sa hiljadama drugih djece sa Kozare, nakon razbijanja partizanskih jedinica i hvatanja desetina hiljada civila u zbegovima. Sva sela ispod Kozare gravitirala su ka Hrvatskoj, desnoj obali Une, Sane i Save. Ustaše su odmah po osnivanju NDH upadale u taj kraj, palile i pljačkale, te kasnije počele ubijati stanovništvo. Milanović je ispričao kako su oni bežali u šumu u Kozaru i ostajali tamo do jutra. Prvi stravični zločini dogodili su se tokom napada 18. januara 1942. godine, kada su Nemci zajedno sa ustašama i muslimanima, izmasakrirali starije muškarce od 15 godina.
Milanović je još otkrio da su ustaše muškarcima odrezivale uši, nosove, polomile ruke i ubijale ih maljevima. Majka i strina su jedva prepoznali telo stradalog strica. Cijelu ispovijest Slavka Milanovića možete pogledati u video materijalu iznad.newInstance ******************************************************************************
Slavko Milanović, čovjek koji je preživio pakao Jasenovca, gostovao je u podcastu „Novosti – Nije samo naslov“ koji vodi Bojana Jančić. Potresna priča o šestogodišnjem dečaku koji sa porodicom završava u Jasenovcu počinje početkom aprilskog rata i slomom vojske Kraljevine Jugoslavije. Rođen 1936. godine, u siromašnoj seljačkoj porodici, Slavko je početak rata dočekao sa majkom i mlađom sestrom. Otac je bio u kraljevskoj vojsci, prvo u Dubrovniku, a potom u Kotoru gdje je dočekao kapitulaciju. Zajedno sa drugima iz tog kraja otac je krenuo kući, dok su neki iz Srbije i Crne Gore otišli u četnike. Stigli su vozom do Slavonskog Broda, gdje su svi zarobljeni od Nemaca i upućeni u logore u Njemačku.
