Jegor Stroganov, ruski kaluđer iz 19. veka, ostavio je svoj trag na Paštrovićima sagradivši kameni put od mora do sela Čelobrdo. Iako je njegova priča i tragična sudbina gotovo zaboravljena, stanovnici tog kraja i danas ga pamte. Selo Čelobrdo, smešteno na Paštrovskoj gori iznad Miločera i Svetog Stefana, ima veliki značaj za pleme Paštrović zbog manastira Praskvice koji se tamo nalazi. Manastir, podignut u 11. veku, služio je kao mesto krštenja i obrazovanja za generacije Paštrovića.
Na vrhu Čelobrda stoji spomenik palim borcima iz plemena Paštrović iz Drugog svetskog rata, a pored njega tabla koja skreće pažnju na priču o Jegoru Stroganovu. Priča kaže da je Jegor deset godina radio svakodnevno da izgradi kameni put od mora do sela Čelobrdo, a zahvalni seljani su 1971. postavili tu tablu u njegovu čast.
Jegor Stroganov, jednoruki ruski kaluđer, stigao je na obalu Crne Gore krajem 18. veka i uputio se ka manastiru Praskvica u Paštrovićima. Tamo ga je primio iguman Sava Ljubiša i dozvolio mu da ostane u manastiru. Jegor je preuzeo na sebe zadatak gradnje kamenog puta do sela Čelobrdo i posvetio se tom teškom poslu uz Paštrovsku goru.
Legenda o Jegoru Stroganovu se prenosi sa kolena na koleno u plemenu Paštrović. Priča o ljubavi ćerke prema ocu dodatno dirljivo doprinosi priči. Nakon što se Jegor nastanio u manastiru, u Praskvicu je došao još jedan kaluđer iz Rusije, Jelisej. Mladi kaluđer postao je učitelj deci iz okolnih sela, ali se ubrzo teško razboleo. Na samrti je želeo da mu dovedu starog Jegora, koji se otkrio kao njen otac. Jelisaveta je preminula, a Jegor je nakon njene smrti nastavio sa radom na putu sve dok nije završen, nakon čega se povukao u svoju ćeliju i više se nije pojavljivao u javnosti.
Priča o Jegoru Stroganovu još uvek živi u sećanju meštana Paštrovića, a njegov tragični životni put ostaje inspiracija za buduće generacije.
