Proizvođači guma su u početku koristili prirodnu gumu za izradu pneumatika, što je rezultiralo bijelim ili svijetlim izgledom. Međutim, kako su se automobili razvijali i postajali brži, postojala je potreba za otpornijim gumama. Tokom 1910-ih, otkriveno je da dodavanje čađi gumama značajno poboljšava njihovu otpornost na habanje i performanse. Čađ također čini gumu otpornijom na pucanje i produžava njen vijek trajanja, te je postala standardni dodatak u proizvodnji guma do 1920-ih. Ova promjena ne samo da je poboljšala praktične aspekte guma već je imala i dodatnu prednost – gume su bile lakše za čišćenje i održavanje u poređenju s bijelim ili svijetlim gumama. Uvođenje čađi kao standardnog dodatka poboljšalo je trajnost i performanse guma, što je utjecalo na obrasce kupovine i potaklo proizvođače da unapređuju karakteristike i prave specijalizirane gume, poput zimskih i performansnih guma. Recentni ekološki propisi i održivost postali su važni faktori, što je potaknulo istraživanja alternativnih materijala i ekološki prihvatljivijih načina proizvodnje čađi.
