Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto izjavio je da Mađarska neće podržati nikakve sankcije za rusku naftu i plin, što je ponovio stav mađarske vlade po tom pitanju. Sijarto je istaknuo da isporuke ruskog plina u Mađarsku dolaze bez ikakvih problema i naglasio da će Mađarska i dalje podržavati suradnju s Rusijom u energetskom sektoru.
Ova izjava dolazi nakon što je ministar financija Francuske Bruno Le Mer izjavio da se radi na izradi propisa o embargu na uvoz ruske nafte na razini Europske unije, što je inicirao francuski predsjednik Emmanuel Macron. S obzirom na to da Mađarska ne podržava ove mjere, jasno je da postoji razdvojenost u stavovima unutar EU kada je riječ o sankcijama prema Rusiji.
Europska unija je uvela sankcije Rusiji zbog njezine uloge u konfliktu na istoku Ukrajine, ali Mađarska, koja ovisi o ruskom plinu, nije voljna podržati nove mjere koje bi mogle ugroziti njezin energetski sektor. Mađarska je već navela da će zadržati svoju suradnju s Rusijom na tom području, čime se razlikuje od drugih članica EU.
Osim toga, Sijarto je također izrazio svoju podršku realizaciji plinovoda TurkStream, koji bi trebao dopremati prirodni plin iz Rusije u Europu preko Turske. Taj plinovod bi mogao biti novi izvor za opskrbu plinom za Mađarsku i druge zemlje srednje Europe, smanjujući njihovu ovisnost o tradicionalnim ruskim transakcijama.
Ove izjave pokazuju jasnu razdvojenost unutar EU kada je riječ o odnosima s Rusijom i energentskom sektoru. Dok neke zemlje podržavaju sankcije i traže alternative za ruski plin, druge poput Mađarske i dalje njeguju blisku suradnju s Rusijom u ovom području. To može stvoriti dodatne napetosti unutar EU i pokazuje kompleksnost politike energetske sigurnosti na europskoj razini.
S obzirom na to da se EU bori da postigne jedinstveni pristup prema Rusiji i njezinom utjecaju na energetski sektor, jasno je da će ova pitanja i dalje stvarati izazove za uniju u narednim godinama. Ovisnost o ruskom plinu i nafti čini da pojedine zemlje poput Mađarske budu opreznije u podršci oštrijim sankcijama, dok druge traže alternative i diversifikaciju izvora energije.
Unatoč tim razlikama, očito je da će politika energetske sigurnosti postati jedno od ključnih pitanja za EU u kontekstu njezinih odnosa s Rusijom. Daljnja suradnja i pregovori između zemalja članica bit će ključni u definiranju zajedničkog pristupa koji će zadovoljiti interese različitih država unutar unije.
S obzirom na dinamiku međunarodnih odnosa i geopolitičke tenzije, važno je da EU uspostavi koherentnu i održivu politiku prema Rusiji, kako bi osigurala stabilnost i sigurnost za sve svoje članice. Pitanja poput energetske sigurnosti postat će ključna i za oblikovanje vanjske politike EU u narednim godinama.
