Oni koji još uvijek koriste fiksne telefone uskoro će morati da odluče da li žele da konačno prekinu tu vezu.
Odlazak fiksnog telefona u istoriju uslijed tehnološkog buma trenutno koče nostalgičari i navika građana da imaju tu mogućnost, pa će ova vrsta usluge nestajati.
Prošle nedjelje, AT&T je podnio zahtjev za izuzeće koje bi mu omogućilo da prestane da servisira tradicionalne fiksne telefone u Kaliforniji. AT&T i Verizon su ranije izjavili da žele da budu u potpunosti operativni na novijoj infrastrukturi u narednih nekoliko godina.
To je dio sveobuhvatnog poteza provajdera telefonskih usluga da zamijene starije telefonske sistemske linije zasnovane na bakarnoj žici, poznate i kao POTS, bržom i naprednijom tehnologijom koja ne radi sa fiksnim telefonima.
Provajderi širom svijeta se pomjeraju ka ponudi optičkih kabala i pristupa internetu i povlače stariju opremu, uključujući i same bakarne žice. Proces je takođe u toku u Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Potrošači će morati da odluče da li će odustati od svojih fiksnih telefona ili će se potencijalno suočiti sa većim troškovima zbog složenih, skupih rješenja telefonskih kompanija. Alternative možda nisu ni tako pouzdane kao staromodne fiksne telefone, a proces zamjene stare opreme za novu mogao bi biti ogroman poduhvat.
Kao dio promjene, američki provajderi usluga su dužni da ponude korisnicima alternativu fiksnim telefonima i da koriste uređaje za pretvaranje analognih signala u digitalne, bilo preko optičkih kablova ili bežične tehnologije, kao što je LTE/5G.
U Sjedinjenim Državama, pomjeranje sa bakarnih fiksnih telefona će najvjerovatnije uticati na ljude starije od 65 godina i vlasnike malih preduzeća.
Ovo će uticati i na bolnice, klinike i ljekarske ordinacije. Konverzije, koje će koštati kupce između 200 i 400 dolara, takođe će morati desiti sa bilo kojim analognim alarmima i kutijama za hitne pozive unutar liftova.
Analiza jedna pokazuje da će do 2030. ostati samo oko 5 odsto fiksnih telefona. Ali da bi se svi oni uklonili, „moglo bi trajati duže – decenijama“.
Tokom godina, Federalna komisija za komunikacije je dozvolila telefonskim kompanijama da naplaćuju manje da bi više ljudi prešlo na sisteme Voice over Internet Protocol (VoIP), koji podržavaju integraciju glasa sa drugim uslugama zasnovanim na internetu.
Cijena fiksnog bežičnog pristupa obično iznosi oko 69 dolara mjesečno, dok internet košta oko 100 dolara.
Jedan od izazova sa potpunim ukidanjem fiksnih telefona i prateće opreme je to što ne znaju sve zgrade sa fiksnim sistemima gdje se nalazi njihova oprema – neke su zacementirane na zidove fabrike ili se čuvaju u teško dostupnim prostorijama. Pošto će radnici telefonskih usluga morati da budu raspoređeni tokom procesa uklanjanja, ovo bi moglo da produži vrijeme završetka.
„Pored toga, ponekad bakarne žice mogu biti pouzdanije od VoIP usluga jer sistemi zasnovani na bakru i dalje mogu da rade čak i kada je struja nestala, za razliku od sistema zasnovanih na Internetu. Ruralna područja takođe često nemaju pouzdane internetske usluge velike brzine.“
Prema podacima RATEL-a, broj korisnika fiksne telefonije posljednjih godina u blagom je padu, ali je zato saobraćaj u fiksnoj mreži tri puta manji nego prije 10 godina, što ukazuje da građani daleko manje koriste fiksni telefon, samo i dalje od njega ne odustaju.
Statistika RATEL-a kaže da je 2006. godine bilo 2.72 miliona korisnika fiksne telefonije, da se taj broj povećavao sve do 2010. kada ih je bilo najviše, 3.11 miliona korisnika, a od tada kreće pad.
