Časovnici i satovi, bez obzira na to koliko imaju godina, i dalje su cijenjeni u Srbiji. Uz pomoć iskusnih majstora, oni ponovno dobivaju drugi život. Iako ima puno posla, problem je što nema puno ljudi koji bi htjeli naslijediti ovaj zanat. Unatoč tome, cijenjeni su zahvaljujući njihovoj mjesnoj zaradi. U Novom Pazaru, Senada Bondžuković koja je pričala za Blic TV, rekla je da za nju sat koji ima veliku vrijednost jer ga je nosila njena sestra.
Mlađi kupuju nove brendove, dok stariji više poštuju antikvitete. Mnogi ljudi vraćaju stare stvari od posebnog značaja svojih roditelja. Predmeti poput ovih su neprocjenjive vrijednosti. Iskusni majstor, Ćanija Imamović, kaže da je i sat stariji od 200 godina i dalje funkcionalan. On je proveo čitav dan radeći na servisiranju takvih satova.
Zanatska radionica Ćanije Imamovića je prava antikvarnica u kojoj kucaju mehanizmi stari i po nekoliko stoljeća. Većina vlasnika ovakvih satova nerado se odriče njih. Imamović je ponosan na sat s početka prošlog veka, jer je svaki dijel ove rukotvoreno.
Sin ovog majstora ne želi naslijediti ovaj posao, a to je još jedan primjer kako ova zanatska zanimanja nestaju. Nadamo se da će ovakvi majstori ipak nastaviti sa svojim poslom, jer u suprotnom, vrlo brzo možemo očekivati da će umijeće popravke satova i drugih predmeta biti izgubljeno zauvijek.
Najpoznatiji me majstor svoje struke, ali će morati da stavi katanac na radnju, jer nema ko da ga nasledi
