Nemoguće je odati počast svim preminulim glumcima, rediteljima i filmskim radnicima na dodeli Oskara, zbog vremenski ograničenog TV prenosa, što svake godine dovodi do izostavljanja nekih zvezda. Ova situacija neretko izaziva negodovanje javnosti. Na 97. dodeli Oskara, mnogi su bili šokirani jer u segmentu „in memoriam“ nije bio pomenut Alen Delon, jedan od najvećih velikana francuske i svetske kinematografije 20. veka. Njegovo izostavljanje izazvalo je brojne komentare i polemike na društvenim mrežama.
Osim Delona, Džin Hekman i Kvinsi Džons su dobili samostalne spomen-počasti, dok su mnogi drugi slavne ličnosti ostale zaboravljene. Mediji poput Deadline-a izveštavaju da su Mišel Trahtenberg, Toni Tod, Čens Perdomo, Toni Roberts, Šenon Doerti, Mici Gejnor i mnogi drugi među onima koji nisu dobili zasluženu počast. Nespominjanje Mišel Trahtenberg, koja je iznenada preminula u 39. godini, izazvalo je brojne negativne reakcije na društvenim mrežama.
Još jedan izostanak koji je izazvao sumnju je britanska glumica Olivija Hasi. Ona je poznata po svojoj ulozi u filmskoj verziji „Romea i Julije“ iz 1968. godine, koja je režirana od strane Franka Zefirelija i za koju je dobila brojne nagrade. Njeno izostavljanje iz „in memoriam“ segmenta takođe je izazvalo mnoge komentare i rasprave među obožavaocima i kritičarima.
Ova situacija ukazuje na izazove sa kojima se suočava Američka akademija filmskih umetnosti i nauka prilikom odavanja počasti preminulim umetnicima. Vremenska ograničenja su očigledan problem, ali se postavlja pitanje kako se određuju prioriteti kada je reč o izboru koji umetnici zaslužuju biti pomenuti u ovom posebnom trenutku.
Iako se segment „in memoriam“ može činiti kao prilika da se oda počast onima koji su napustili svet filma, on takođe može postati izvor kontroverzi i nezadovoljstva. Publika očekuje da će svi značajni likovi iz sveta filma biti prepoznati, a svako izostavljanje može biti shvaćeno kao nepravda. To se posebno odnosi na umetnike koji su ostavili dubok trag u industriji, ali možda nisu bili u centru pažnje tokom protekle godine.
S obzirom na to da su Oskari jedan od najvažnijih događaja u filmskoj industriji, pritisak na akademiju da pravilno izabere kandidate za „in memoriam“ segment postaje sve veći. Svake godine, mediji i javnost pomno prate ko će biti pomenut, a ko će biti izostavljen, što dodatno komplikuje situaciju.
Kako se filmska industrija razvija, tako se i očekivanja publike menjaju. Gledaoci žele da budu svesni svih umetnika koji su doprineli razvoju filma, a izostavljanje čak i jednog od njih može izazvati velike reakcije. U tom smislu, akademija bi mogla razmotriti proširenje segmenta „in memoriam“ kako bi obuhvatila veći broj umetnika, ili čak razmotriti alternativne načine odavanja počasti.
Na kraju, važno je napomenuti da je svaki umetnik koji je preminuo doprineo bogatstvu i raznolikosti filmske industrije. Njihov rad i nasleđe zaslužuju da budu prepoznati i zapamćeni. Oskari kao svečana ceremonija imaju odgovornost da obezbede da se to nasleđe ne zaboravi, a da bi to postigli, potrebna je pažnja i promišljenost u odabiru onih koji će biti pomenuti. U ovom svetlu, izostavljanje nekih značajnih imena može se smatrati nepravdom koja zaslužuje da bude ispravljena u budućim ceremonijama.