Dino Mustafić, poznati reditelj, podelio je svoja razmišljanja o predstavi „Svaka ptica svome jatu“ i budućim projektima, uključujući svoj filmski debi „Paviljon“. U razgovoru sa Tanjugom, Mustafić je naglasio kako je u ovoj predstavi prepoznao vlastitu biografiju i biografije ljudi iz svog okruženja. Oseća se ispunjeno nakon meseci rada u Beogradu, gde je predstava premijerno izvedena 27. marta u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP).
Mustafić je istakao da je autor komada, Važdi Muavad, jedan od najznačajnijih evropskih teatarskih stvaralaca. Tokom svoje karijere u Beogradu, Mustafić je radio na različitim textovima, a njegova povezanost s beogradskom publikom je duboka i uzajamna. Rad na predstavama ga je obogatio novim saznanjima o sebi i ljudima s kojima je sarađivao.
Teme koje je obrađivao u pozorištu su mu uvek bile važne i nikada nisu bile postavljene bez dubokog razloga. „Svaka ptica svome jatu“ je značajna predstava, jer se bavi pitanjima identiteta i pripadnosti u svetu koji se suočava s brojnim izazovima. Mustafić se osvrnuo na to kako su pitanja identiteta često opterećena istorijskim okolnostima koje mogu dovesti do tragedija.
Kao Sarajlija, Mustafić naglašava pluralnost identiteta, govoreći o različitim aspektima svog identiteta kao reditelja, oca i prijatelja. Njegovo odrastanje u Jugoslaviji oblikovalo je njegove kulturne poglede, a identitet Jugoslovena ostao je duboko urezan u njegov život. Mustafić je takođe ukazao na to kako se u predstavi „Rođeni u Yu“ oslikava značaj Jugoslavije, a u „Svaka ptica svome jatu“ se mogu primetiti analogije s Bliskim Istokom i njegovim sukobima.
U predstavi se istražuju posledice sukoba i mržnje koje oblikuju ljudske sudbine, a Mustafić je emocionalno povezan s Muavadovim tekstom, prepoznajući u njemu odraze života bliskih osoba. Razgovarajući o identitetu, Mustafić upozorava kako se smanjenje identiteta na konfesionalno-etničke osnove može dovesti do nasilja i sukoba, dok različitosti trebaju biti viđene kao bogatstvo.
Mustafić smatra da predstava „Svaka ptica svome jatu“ istražuje strah koji proizilazi iz neprepoznavanja i nerazumevanja drugih. On se osvrće i na opasnosti koje proističu iz smanjenja vrednosti zapadne civilizacije i ljudskih prava, naglašavajući važnost očuvanja nezavisnosti pozorišta, čak i u vreme kada umetnost postaje predmet komercijalizacije.
Govoreći o regionalnoj pozorišnoj sceni, Mustafić izražava zabrinutost zbog pojavnih tendencija koje bi mogle ugroziti slobodu umetničkog izražavanja. On veruje da je ključno sačuvati mir na svim nivoima, kako društvenom, tako i unutrašnjem, kako bi se moglo raditi i živeti bez straha.
Mustafić se prisetio kako je tokom pripreme za predstavu „Svaka ptica svome jatu“ suočen sa brojnim izazovima, ali je divio se posvećenosti glumaca koji su dolazili na probe uprkos ličnim teškoćama. On smatra da je gluma jedna od najtežih umetnosti i da ga inspiriraju glumci koji daju najbolje od sebe na sceni.
U proleće ili leto, očekuje se premijera njegovog prvog igranog filma „Paviljon“, koji je satirična crna komedija o pobuni starijih osoba u domu. Film istražuje licemerje društva prema starijim generacijama i priču o ljudima koji nemaju šta da izgube, a od kojih možemo mnogo naučiti.
U „Paviljonu“ igraju poznati glumci iz regiona, a Mustafić se nada da će film prikazati duboke društvene teme i izazvati promišljanje o životu i pravima starijih. On završava razgovor sa nadom da će umetnost ostati slobodna i da će pozorište i dalje biti mesto otpora i kritike prema društvenim nepravdama.
